Jama nad Jurlinama
Lokacija: jama nad Jurlinama, NP Paklenica
Datum: 26/27 listopada 2019.
Sudionici: Krešimir Prskalo, Dino Taras, Ivan Veršić, Ines Šelendić, Ana Baričević, Nikola Radočaj
Izvještaj: Dino Taras
Vikend započinje rano, sastankom u restoranu Dinko već u 8 ujutro. Prvi dolaze Krešo i Veršić, za njima Ines i Dino te na kraju Ana i Nikola. Nakon kratke kave i dogovora odlazimo na parking NP Paklenice gdje se društvena i osobna oprema dijeli na ruksake. Sa parkinga krećemo oko 9:45 ujutro, prema Jurlinama gdje nas čeka Irena sa točni(ji)m uputama za pronalazak objekta. Na Jurline stižemo između 12:00 i 12:45 gdje zatičemo Irenu koja nas duže vrijeme čeka. Ona odlazi na stazu za Njive Lekine obilježiti najbolju poziciju s koje ćemo pristupiti usponu do objekta. Za to vrijeme ostali dižu šatore na livadici iznad kućice Šime Jurline. Oko 14:30 odlazimo sa opremom prema objektu. Pošto staze nema, a prolazi se kroz krajolik u kojemu se izmjenjuje grabik i škrapasti reljef sa oštrim noževima te se vodimo odokativnom metodom „prema ona dva šumarka, pa malo iznad njih“, jamu pronalazimo 2 i pol sata nakon od odlaska iz kampa. Otvor impresionira, dimenzija 6 x 7 m, a jama je vertikalna. Kamen pada cca 3-4 sekunde, te se dalje kotrlja negdje u dubini – ovo sve upućuje da bi objekt trebao biti veće dubine (raniji izvještaji barba Ive Lukića govore o dubinama od 100m nakon koje nisu više imali konopa). Odlučujemo opremiti i počistiti barem ulazni dio te se spustiti 30tak metara – Krešo i Dino se spuštaju u početni dio jame. Čišćenje se odužuje kako je stijena na ulazu dosta krušljiva i ispucana. Oko 19:00 sati odlučujemo ostaviti opremu kraj ulaza, te da ćemo se vratiti rano ujutro raditi. Vraćamo se u kamp u puno boljem vremenu oko 20:15. Otkrivamo da nam je Šime Jurlina ostavio otvorenu prostoriju sa ognjištem kako bi mogli pripremiti večeru. Uz gradele i večeru radni dan završava.
U nedjelju se budimo oko 6:30, te nakon kave i doručka polazimo prema jami. Krećemo u 8, a dolazimo već u 9:00. Kako nam je ovo već treći put po istoj traci, brže pronalazimo trag slomljenih grana. Na jami odlučujemo da Krešo i Veršić ulaze prvi i opremaju objekt. Nakon njih bi trebali ući Ana i Nikola, te Ines i Dino na kraju, crtajući prema dolje. Kako Kreše i Veršića nije bilo duže vremena zbog čišćenja vertikale i postavljanja objekta, nakon izlaska i izvještaja o objektu odlučujemo kako će se samo Dino spustiti i raspremiti objekat. Tako je odlučeno i zbog činjenice da bi se vratili u kasnim noćnim satima na parking, a neki od nas su imali noćnu smjenu dok će drugi raditi od ponedjeljka rano ujutro.
Jama je cijelo vrijeme vertikalna, u početku krušljiva i raspucane stijene, na donjim razinama ipak ukrašena saljevima na jednoj strani. Vertikala je prekinuta sa tri kosine zatrpane zemljom i kamenjem. Da bi se došlo na donju kosinu potrošeno je 150m konopa. Konop se štedio na šlingama koliko je sigurnost dopuštala, tako da je dosegnuo točno najdonju kosinu – cca 130 m dubine. Prikapčanjem dugim pupkom na osmicu na kraju konopa i krećući se niz kosinu utvrđeno je da se objekt pruža dalje nakon kosine, u dvoranu većih dimenzija u koju se treba spustiti vertikalom od oko 15 m. U donjem dijelu jame primijećena su i dva klina od ranijih istraživanja. Jamu rasprema Dino te izlazi na površinu oko 15:00. Objekt dobiva pločicu sa radnim brojem 07-157, a koordinate su uzete sa sva GPS uređaja (SOL-ov i GSS-ov). Nakon pakiranja opreme krećemo natrag prema kampu. Tamo raspremamo šatore i u 17:30 polazimo prema parkingu, gdje stižemo u 19:00. Nakon razduživanja društvene i osobne opreme odlazimo na pobjedničko piće u Dinka, a oko 20:30 za Zadar.
