OPŠ 2022: 5. izlet "Mali Vaganac - Korištenje tehničke opreme"

Piše: Marina Rapan

Dobila sam za zadatak da napišem zadaćnicu o izletu  na Mali Vaganac, uključen sa kampiranjem i noćenjem na Livadi :)
Ja ću se potruditi da napišem Zahvalnicu svim sudionicima tog Veličanstvenog događaja,
iz svoje perspektive naravno :)

Ja sam se toliko veselila tom izletu pošto je uključeno penjanje, a ja posebno volim stijene i škrape i kamenje bilo koje vrste.

Te „prepreke“ su me puno puta dovele do neopisivih vidika, do sakrivenih uvala i najčišćeg mora.

One teže dostupne prirodne ljepote koje nas okružuju, a takve i jesu iz razloga što tamo ni ne ide netko ko ne zna cjeniti, i ne želi se, pa ni malo pomučiti.
O kamenu mi mogla napisati poseban esej o vrijednosti, pogotovo što radim u građevini i opremanjem interijera.
Temelj kuće,  kao i samog Planeta. 

Škola nas uči kroz razna predavanja o vrijednosti i povijesti Planine. Utjecaju vremena, klime i vode, kao i o prednostima i opasnostima, ali i odnosu sa čovjekom.

Moram iskoristiti priliku zahvaliti se speologu Marijanu Buzovu, sigurna sam, u ime cijelog kolektiva polaznika ovogodišnje planinarske škole za zabavnu i edukativnu posjetu špilji Modrič.

Ni najmanja špilja (i jama) neće biti podcijenjena i uskračena divljenja.

Svakako, moraš poštivati nešto što je tu puuuuuno prije tebe
i bit će i puuuuuuno poslije tebe :)
I može te izbaciti i srušiti a da se ni ne pomakne :)

Ovo je priča o penjanju na Mali Vaganac.
No, bilo je priča i o malo drugačijim penjanjima.
Penjanja nad svojim strahovima. Koji naravno nisu ni blizu bitnosti ni snazi kao STIJENA.

I kako se bližio vikend, tako je meni slabila snaga, još od temperature od vikenda prije, a nije mi pomoglo ni ne spavanje kroz tjedan zbog dizanja u pet ipo na posao (Uz kombinaciju nedostaka samodiscipline)

Eufuriju je gasila i vremenska prognoza koja se najavljivala već od sredine tjedna.
Najmanju brigu mi je stvarao šator koji nemam,
Ali imam od koga posuditi
Ali mi se nije dalo
Pa nisam..
I tako sam ostavila opciju da ne idem ..

Odlazak sa autom nije bio ni opcija.
još imam ostatke nekog većeg transporta, prazne – loše gume i pregoreno (opet) prednje svitlo na autu. 
I taj dekomod me odbija od puta.

Ali u petak popodne montiram ruksak na sred boravka
i počinjem ga puniti
pripremam i hranu i slažem litre vode jer je Marko reka minimalno 5L
Vrića, voda i jedna termo majica sitnija roba – nema više mista
Ide extra torba sa hranom
Ide i extra manji ruksak sa hranom

Takvi smo svi mi u familiji, uvik se bojimo da će biti malo.
Vode isto ne daj Bože da fali...  Voda je najbitnija
Uz 3.5L vode nosim dva hajnikena.
Dođem ja u 7:32 isprid interšpara,
nema nikog
Kako mi se činilo malo vode, kupim ja još Litru ipo. Pa ipak i nešto za gradele koje će se peći, ali svak brine u vlastitom aranžmanu (polaznici izglasali iako vodiči predložili grupnu organizciju).
Znači, još jedna kesa sa hranom i vodom – nema da fali :)

skupila se lagano Vesela Družina sa Vodičima, po strani hrpica nas pet bez auta.
Zapravo,nas 5 – dva neispravna auta.

Ovaj put idemo sa Jasninim neispravnim,
Pošto smo pretprošli put išle sa mojim - neispravnim.
Ja u međuvremenu gubim ključ od auta  za koji nisam ni znala da sam ga ponila pošto je uglavnom u bravi, u otvorenom autu.
Ostavljam otvoren auto, kupim stvari krećem u drugi auto, nalazim ključ, mi krećemo..
Mi se vozimo
Diže se temperatura u autu.
Neko Auto nam trubi.
Mi Stajemo. Auto dimi.
Dižemo haubu.

Znamo da je voda u pitanju :D 
Ulijeću Vodiči Milan i Marin 
M.M. vodi situaciju.
Spašene smo.
Hvala Bogu, Univerzum je dobar.
Auto se pali.
Izlili smo puno litara u Jasnin auto
Šteta nije trajna i nismo naškodile autu.
Rješile smo se auta.
On će nas čekati.
Dolazi Vodič i voditelj škole Marko.

Nakrcane smo njemu.
Marko i Milan su pruzeli dio našeg tereta
Ja se bojim da će biti malo vode.
Kupujem dodatnih 6 Litara da nadoknadimo manjak izliven u auto.
Svi nas čekaju.

Marko vozi..  
Nema posljedica...
Auto postojan.

Stižemo na parking
Marko nas odmah iskrcava iz auta.
I sve stvari.

Prvo idemo put livade.
Na putu do livade dogovorim šator
i super društvo sa šatorom.
Livada Savršena,
Mjesto za šator savršeno.

Ja prvi put aktivno slažem šator.
Posuđen šator. I Cima prvi put slaže taj.
Šator smontiran super brzinom.
Pomažemo susjedima.
Nas 4 slažemo.
došle smo u drugu fazu drugog platna
Stiže Mitrović
Ne valja
sve rastavljamo
Spašene smo.
Šator smontiran.

Idemo na penjanje.

Predavanje.
Alpinist Loče predaje na temu Alpinizam.
Po sebi ima hrpu metalnih prijatelja (kaže nisu pravi jer su skupi), čokova, sajli, karabinera, konopa i još hrpa metalnih (čitaj teških) sprava kojima nisam ni popamtila imena.
Sve to easy, miljon kila oko pasa i priča predavanje o kretanju po stijenama i upoznaje nas sa opremom. 
Na vrhu stijene pokazuje kako raditi osiguranja za nastavak na više..
Vadi čekić....   

Danas su nam Loče i Slavica vodiči i osiguranje za penjanje. 

Nakon predavanja ubrzano se starta jer vrijeme prijeti i treba brzo djelovati za izredati nas 40tak.

jedan dio stoji u grupicama dalje sa  pogleda na penjalište i vježbaju čvorove, prvi dio se priprema za penjanje i navlače opremu. 
pratimo i bodrimo prve penjače.

Pri vezanju za konop i ispračanju polaznika na uspon stoje veseli Marko i Vesna.

Mogu se viditi i borbe pobjede polaznika, nad strahom od nepoznatog i visine.

Ja sam nestrpljiva jer očekujem da će mi se jako sviditi.
Jako mi se svidilo.

Iako mi je trebao trenutak da se naviknem na osjećaj za spuštanje sa stijene na rikverc.
Braba Loče je sa vrha otpuštao konop i tempirao mi ipak malo brže vrijeme za prilagodnu od onog koje bi ja postavila samoj sebi :)

Pretpostavljam da je tako bilo sa svima.

Zapravo su oni gore otpuštanjem konopa diktirali da nije bilo oću - neću.

Svi polaznici su se vračali sa pozitivnim utiscima i povjerenjem u vodiče.
Hvala Ločeu i Slavici koji su više sati napinjali i otpuštali konop kako bi mi dobili to bogato iskustvo.

 

Točno pred moje penjanje stiže Maja
Polaznica prošlogodišnje Planinarske Škole.
Maja je moja projateljica. Od koje godinu dana slušam o školi i vodičima i polaznicima njene generacije polaznika.

Kaže da je njoj škola prominila život.
Stalno priča o iskustvima i Vodičima.

Vodiči dopuštaju Dijelu skupine - koji želi, da sa Majom krene prikupljati drva za vatru.

Nas desetak se spušta na livadu i nakon kratke okrepe krećemo u prikupljanje.
Ubrzo ja uslikam sliku sa uzvisine na livadi na kojoj kampiramo.

Dan je savršen. Sunce snažno grije. Livada skoro suha iako je u jutro padala kiša.
Skupljamo granje i muški dio ekipe sječe stabla.
Treba puno drva jer se planira okupljanje uz ložište do jutra.

Ja uskoro skidam gornji dio trenerke i primjećujem da nemam mobitel.
Imala sam ga kad sam uslikala sliku. To je bilo nekoliko tura granja za koje Mitrović kasnije reka da nišpta ne vridi i odma izgori.
Nije uz ložište.

Mobitel je bilo di na livadi, i na gornjoj razini di smo skupljali drva.
To je poprilična površina
prekrivena travom

I nižim drvećem
Obavjestim o mobitelu prisutne.

Nastavljam skupljati granje i usput tražim mobitel.

Ne sekiram se.

To je samo mobitel.

U međuvremenu se zapalila vatra.

Spustio se još jedan dio grupe.

Sa još 4 kolegice i pasićem idemo u istraživanje okoline.

Penjemo se na cestu i idemo pravac livo.

Nastavljamo nas tri i pas.

Dolazimo do sajli koje vode dalje u nekoliko pravaca, ali mi se zaustavljamo i tražimo put koji će nas vratiti na livadu.
U potrazi za putem pođemo i krivim, ali vraćamo se na onaj već utabani.
Ja naknadno jer brijem da sam koza i da ću naći neki kraći put... nisam
Livada je daleko, ali mi čujemo Mitrovića, i njegov glas nam je smjernica za putanju. 

Kao i mjerač udaljenosti :)
Doseg za nečujnost dalek i upitan. 

Stižemo na livadu.
Pasić postojan.

Na livadi Vesla družina okupljena.

Vino i ostali pripravci dobiveni alkoholnim vrenjem u opticaju.

Gradele već testirane i ponavljaju radnju na komadima mesa različitog porjekla.

Uz rub gradela poljski puži.

Vatra Gori, hrpa drva smanjena.

Sjetim se mobitela..

Pada mrak...
Ne propušta mi se momenat tražeći mobitel.

Vino hrabri moj zaborav.

Pada noć..

Sa gradela je sve dobro, puži su delicija.
Sve je dobro. Niko nije gladan.

Veselo i opušteno. 
svaka točka oko ložišta proizvodi smijeh.

Marko, također polaznik prošlogodišnje Škole donosi gitaru.
I počinje pisma.

Svi pjevaju – ja ne čujem, i dobri i loši doprinose glazbi.

Meni se već spava...
Ako nešto volim, to je spavanje (a još više buđenje) u prirodi.

Jedva čekam..
Ali žao mi što propustiti, a još ima vina...

Na zadnjem iskapu boce, odlučujem poći leći.

Tražim čeonu, ulazim u šator.

Sjetim se mobitela. I Interneta s kojim mi napaja i kućni laptop.
I alarma koji me budi u 5:30 

Ne želim se nervirati. Tražiti ću ujutro... 
Zaspem.

Ne čujem ništa.. spavam superčvrstim snom.

Budi me Maja.

Našla je mobitel na uzvisini nad livadom kada je išla tražiti drva.
00:11
Mojoj sreći nema kraja, kolika je vjerovatnost.

Odmah nastavljam spavati kao top.

Ali čujem ptice kako pjevaju i još budne glasove u daljini.
I jedno i drugo mi daje mirnoću da nastavim spavati

Budi me kiša.

Cimi je do mene. Nisam je čula. I mobitel je tu – nisam sanjala.
Unosim ruksak i gojzerice i nastavljam spavati.
kiša pada i čuju se ptice i dalje.

Ja spavam i ne čujem više ništa.

Budi me razgovor iz susjedna dva šatora.
Većina se spakirala i otišla
Ostali se spremaju i pakiraju pred kišu

Budna sam
8:20 

Spavala sam 10 sati.

Izlazim do susjednog šatora u kojem je ekipa ostavljenog auta.

Već dosta šatora nedostaje, a vremenska situacije, trenutno bez kiše.
Pakiramo šatore,kupimo ostatke oko ognjišta i čekamo razvoj situacije.
Našle smo prijevoz i Uskoro odlazimo. Spakirane su i 3L preostale vode i 80% ponesene hrane
Ostaje većina vodića i nekolicina polaznika.

Već u nedjelju smo dobili opasku zbog histerije oko odlaska radi malo kišice,i prezentaciju propuštenog.

Lekcija primljena
Ne ponovilo se..

Hvala svim Vodičima i članovima organizacije na strpljenju i vremenu koji ulažu u nas.
Hvala i Maji što je održavala Vatru i atmosferu i puštala glazbu na ovom izletu.
I svim polaznicima ovogodišnje generacije Opće Planinarske škole koji imaju tolerancije jedni za druge :)