OPŠ 2021: 1. izlet "Kretanje u planini"
Piše: Marko Rogoznica
U nepredvidljivoj eri „novo-normalnog˝, u kojem je način života koji poznajemo postao rizičan ili djelomično ograničen, a testiranja, distanciranja i ostala – ranja postali sastavni dio naše svakodnevice, izborila se ideja o održavanju 16. opće planinarske škole PD Paklenica. Škole koja je ove godine, prilagođavajući se novim izazovima, organizirana u nešto drugačijem formatu, ali s istim ciljem - da svakog polaznika škole upozna s užitkom boravka na planini (ili šire, u prirodi), podučavajući ga o vrijednosti iste i čineći taj boravak što sigurnijim.
Uvodno predavanje započelo je predstavljanjem naše vesele skupine vodiča, međusobnim upoznavanjem i dijeljenjem temeljnih informacija vezanih za boravak na planini, nakon čega je uslijedio prvi zajednički izlet u NP Paklenica.
Naše ranojutarnje okupljanje u dnu kanjona Velike Paklenice dočekale su ugodne proljetne temperature i oblaci koji su nas vjerno pratili većinu puta. Planinarski dom bio je krajnje odredište našeg izleta , a kako do svog odredišta ipak ne bi došli prelako, pobrinuli su se naši vodiči izabravši put koji se uspinje u smjeru Jurlina. Početak uspona kamenom i uređenom stazom obilježilo je divljenje čudesnim oblicima koje potok Paklenica milijunima godina marljivo urezuje u krškom prostranstvu Velebita. Uživanje u žuborenju potoka, hladu i zelenilu povremeno bi zamijenio po koji duboki uzdah u znak protesta na početnu strminu kanjona, ali i povik glavnog vodiča kad bi se naša vesela skupina proširila stazom kao Avari Panonijom:) Došavši u Anića luku, odvajamo se od glavne staze u smjeru Jurlina prelazeći preko potoka u maniri Beatlesovog Abbey Road-a. Dugotrajnim, strmim usponom prema vrhu, usmjeravamo pogled na monolitnu stijenu Anića kuka koja nam se svakim svladanim korakom čini sve to bliža i razmišljamo kako je za onu litru vode koju smo ostavili kod kuće ipak bilo mjesta u ruksaku :) Izbivši na vrh, trijumfalno vijemo zastavu naše škole i uživamo u zasluženom pogledu na okolne obronke gorostasnog Velebita. Nastavljamo u smjeru zapuštenih zaseoka Jurlina i Škiljića gdje radimo dužu pauzu za ručak koju budnim okom prati jedan radoznali zelembać. Put nas dalje vodi cvijećem ukrašenim livadama i blatom prošaranim putevima u smjeru M. Močile gdje se gustom bukovom šumom strmo spuštamo prema našem krajnjem odredištu. Dolaskom u planinarski dom, pozdravljamo domaćina i hitro tražimo mjesto u hladu kako bi se zasluženo odmorili i uživali u suhomesnatim delicijama Ravnih kotara :P Druženje se nastavlja u opuštenom tonu upijajući predavanja i savjete naših vodiča, skrivajući se od sunca koje se sad već visoko nadvilo nad oblacima, dok nije uslijedilo vrijeme za povratak. Obogaćeni novim saznanjima i uspomenama, s osmijehom na licu, spuštamo se glavnom stazom nacionalnog parka prema dnu kanjona, razmišljajući o avanturama koje nas tek čekaju...
Do slijedećeg puta...
Velebit u srcu
