OPŠ 2019: 6. Vikend "Vlaški grad – Sveto brdo"
Posljednji tjedan – završni izazov
Nakon dva i pol mjeseca nažalost došao je i zadnji vikend škole. Sad već gotovo iskusna grupa školaraca dogovara polazak na trodnevni odlazak na Vlaški grad i Sveto brdo. S obzirom na to da je najavljeno promjenjivo pa i loše vrijeme, a noćimo dvije noći trebalo je ponijeti i više dodatne opreme i hrane. Dio grupe zbog raznih obaveza priključit će se sljedeći dan. Polazimo standardno ispred Interspara s jedinom razlikom, a to je da je polazak u popodnevnim satima, oko 18.00 h. Dolazimo do Rovanjske i nakon 20 minutnog strmog uspona na Velebit dolazimo do mjesta gdje ostavljamo aute. Spremamo opremu, formiramo grupu te dobivamo svatko po nekoliko kg cementa da ga pomognemo prenijeti za obnovu skloništa. Odmah da naglasim, kapa do poda dečkima koji rade da bi svima nama bilo ugodnije- hvala !
Dan prvi
Sada s već poprilično teškom opremom krećemo preko Libinjskog polja do skloništa podno Vlaškog grada cca 2-3 h hoda ovisno o pauzama. Uz razgledavanje, slikanje, smijanje za većinu je bilo najzanimljivije što su iskusili noćno planinarenje i čarobni pogled na Zadarski arhipelag. Oko 22 h stižemo do skloništa gdje su već radovi u tijeku, te nedaleko od skloništa podižemo šatore. Nakon male prepirke s cimerom i moram priznati njegovim pravom nalazimo idealno mjesto :) večerali smo i standardno se okupili uz vatru, svi pomalo umorni ali nasmijana lica. Zabavili smo se uz koju kapljicu alkohola :) do razumnih jutarnjih sati, te pošli spavati uzbuđeni sutrašnjim usponom na Sveto brdo.
Dan Drug
S obzirom na to da smo morali čekati ostatak grupe nakon buđenja, iskoristili smo vrijeme za uživanje u ljepoti prirode, te penjanju na Vlaški grad visine 1383 m, cca 30 min strmog uspona. Nakon prekrasnog pogleda, te zajedničkog slikanja s vrha u daljini poput gusjenice ugledali smo ostatak grupe koji nam se trebao priključiti. Kad su stigli i malo se odmorili, svi skupa krećemo na Sveto brdo. Sam uspon trajce cca 2h. Većina puta je strma, a na nekim dijelovima smo prelazili preko snježnih nanosa. Pomalo se u zraku osjećala i najavljivana promjena vremena. Stigavši na vrh Velebit nam je pokazao čari, ali i oštrinu vremenskih uvjeta. Pomalo promrzli vraćamo se prema skloništu, s tim da se dio grupe odlučuje za povratak kući zbog najavljenog lošeg vremena. Skupili smo drva, poneki pomažu i u radovima, te se kasnije skupljamo oko vatre i naravno uz našu standardnu - poist popit našaliti se :) spavamo u skloništu radi kiše, neki i u šatorima.
Dan Treći
Budimo se uz zvuk kiše i počinjemo pripreme za povratak. Nakon kavice i doručka pozdravljamo se s ekipom koja ostaje raditi, a moram naglasiti i čovjeka koji me oduševio kako imenom (Nikola Tesla) tako i izgledom, sa svojom crvenom kapicom, brkovima i odijelom podsjećao me na Super Marija, te svojom dobroćudnosti. Dobar dio puta nazad kiša nas je pustila, a onaj drugi dio dok je padala također nam je priuštila novo iskustvo planinarenja- blata, sklizavosti, šuštanja, veselja… puni dojmova stižemo do auta standardno odlazimo na pivo, ovaj put u Posedarje, s mišlju u glavi Velebite vidimo se uskoro.
P.S. I na kraju još jedno veliko hvala svim vodičima i cijeloj grupi na ovom nezaboravnom iskustvu, nadam se da ćemo imati još puno zajedničkih druženja.
Od srca: Jure Šaban
