OPŠ 2018: 3. vikend "Orijentacija na Zavrati"
Na Zavratu su išli vježbati orijentaciju i bivakiranje, no po običaju proširili su svoje planinarsko znanje i van tog područja te možda naučili i ponešto sami o sebi.
Lucija Fatović nam je ovaj puta sastavila izvještaj, koji možete pročitati u nastavku.
IZVJEŠTAJ S PUTOVANJA NA ZAVRATU by Lucija Fatović
Dragi prijatelji planinari, meni je pripao vesel zadatak opisa našeg malog izleta na Zavratu.
I što kažete, kako nam je bilo? Kako bi vi sročili ovaj sastav?
Tridesetak različitih priča (hint za slijedeći vikend Iva :))) ) jer svi smo mi različiti, pa tako i naši doživljaji, ali svi vidimo isto kada pogledamo u konje kako pasu travu na zelenom brežuljku okruženi visokim planinama i bistrim nebom- breath of fresh air.
Klasičan početak svakog našeg druženja je okupljanje ispred supermarketa u Zadru, kavica te vožnja, ovaj put do Starigrada.
Kako su se naši dragi vodiči potrudili da nas zabave i drže na nogama, imali smo sadržajan vikend koji ću podijeliti na par događaja koji su najviše obilježili moju priču:
PUT OD STARIGRADA DO VELIKOG RUJNA
Sunčan dan u travnju, prostrane visoke planine, kućice u dnu kanjona koje postaju sve manje, a oblaci sve bliži. Vožnja autom do gore po “bijelom putu” za mnoge je zabavna i uzbudljiva i razumijem zašto. Takav pogled se ne viđa često. Ima nešto oslobađajuće dok gledaš odozgo u to veliko planinsko prostranstvo okružen samo svježim zrakom i tisuću mogućnosti.
Znam da ću u toj slobodi uživati- čim izađem iz auta. Uska cesta, bumpy ride na plus 100 metara nadmorske visine i ja nismo baš match made in heaven (u najmanju ruku) . Ipak, pošto sam okružena ženama koje su skakale bungie, skakale iz aviona i uživale u paraglidingu ne želim biti plašljivi papak, te nastojim svoje strahove zadržati za sebe.
Koliko mi je to pošlo za rukom, pitanje je...
Nakon malo muke i ne gledanja dolje, zahvaljujući čvrstoj ruci i tada još stabilnoj nozi naše vozačice, žive i zdrave stižemo na destinaciju i izet može početi!
BIVAKIRANJE
Nakon što smo stigli na Zavratu, odmorili se i pojeli, veselo smo se bacili na prvi zadatak vikenda- bivakiranje. Za neznalice, bivakiranje je način boravka i noćenja u prirodi, a cilj je napraviti sklonište od raznih materijala. U našem slučaju to su bili cerada, konop i kamenje. Podjelili smo se u grupe i nabacili malo natjecanje za najbolje izrađen bivak. Žirij sastavljen od dva simpatična člana je ulaskom u svaki posebno pokušavao pronaći - the one that is juuuust right....
Girl power ni ovaj put nije zakazala, tako da su pobjedu bez obzira na brojnije ekipe zasluženo odnijele dvije žene sa svojim ulaštenim, ugodnim, velikim, “svemirskim bivkom”.
IGRA ORJENTACIJE (ZVANA AZIMUT)
U nedjelju ujutro došlo je vrijeme za novu, zabavnu igru. Vodiči su postavili zastavice na razna mjesta u prirodi do kojih smo mogli doći samo ako pravilno odredimo smijer računanjem azimuta. Cilj je bio u što kraćem roku sakupiti sve zastave.
Za razliku od bivakranja gdje smo sami birali svoj team, ovdje smo nasumično podjeljeni u 5 grupica.
Dolazi vrijeme na moju grupu i polijećemo. Super nam ide. Zastavice su odlično postavljene, a kako je i sam stručnjak Adi rekao, teren idealan za igranje Sherlocka. Super kod ove igre je to što se moraš malo potuditi da bi ju locirao, ali kad ju vidiš sretan si kao malo dijete.
Počelo je dobro, ali nakon 5 zastavica u rukavu, podnevnog sunca, jedne zmije i vrtnje u krug u potrazi za zadnjom, zaključujem da mi je dosta za danas. U potrazi za hranom i zaštitom, sebično napušam svoje znojne Mohikančiće, sjedam u hlad ispod stabla i stavljam u usta ono što će u povijesti biti zapamćeno kao najbolja polpeta na svijetu.
Pobjedu odnose “Šatoraši”, chill team koji lagano, smireno i metodički savladavaju sve prepreke, te najduže uživaju u pobjedničkom hladu :)))
OSTALI UPEČATLJIVI TRENUCI
- gitara, vatra i ogromne količine mesa
- jedna florescentna majca na jednoj vrlo simpatičnoj osobi
- jedna hrabra uganuta nogica
- cijenjenje svakog gutljaja rakije
- dijeljenje svakog gutljaja rakije :)))
- žena koja ispija jednu pivu tri sata, ali cijelo vrijeme pijucka
- čovjek koji nosi i spušta gitaru
- igranje s konjima
- konji, kravice i ostale slatke životinje na putu
- žena koja pjeva na vrhu planine.... *So, so you think you can tell Heaven from hell, Blue skies from pain, Can you tell a green field? From a cold steel rail? A smile from a veil? Do you think you can tell?*
- bilo ih je još, ali 23:28 je i spava mi se tako da prekidam ovaj nadam se, zabavan osvrt. Peace ;)
