4. MPŠ: Drugi izlet - Rock'n'wire
Izlet je, standardno, započeo okupljanjem ispred Interspara i raspoređivanjem po vozilima. Ispostavilo se da je Defender HGSS najpoželjnije vozilo u gradu, to te granice da su neki predlagali da će se oni voziti na krovnom nosaču, među ruksacima, jer je odozgo ljepši pogled i bolja preglednost pri orijentaciji. Ovaj drugi, sasvim legitiman argument, isto nije prihvaćen
Prvi dan smo započeli obilaskom bunkera uz malo predavanje o penjanju i uvježbavanju pokreta na umjetnom boulderu, a bilo je i zagrijavanja popraćenog vrćenjem glave i ostalih zglobova na tijelu. Penjanje kao takvo kod nekih je izazvalo totalno oduševljenje pa su popeli i po nekoliko puta na tri različita smjera, iskoristivši to što neki nakon prvog penjanja baš i nisu bili oduševljeni tom disciplinom pa su odustali od ponavljanja. Inače su cure pokazale puno više spretnosti, a i hrabrosti od dečkiju, pogotovo pri absajlu, ali su ih dečki zato prestigli u paranju hlača, a pomalo i koljena.
Prije zalaska sunca došli smo u kamp, gdje smo pripremili šatore i ostalo za noćenje. Pri dizanju šatora najjačima su se pokazale discipline povuci-potegni, tamo gdje je trebalo samo gurati, a i udaranje čekićem tamo gdje ne treba nije izostalo. Nakon pustih muka s raspodjelom po šatorima pokazalo se zašto nije dobro da vam netko drugi slaže ruksak, pri tome mislimo na roditelje. Naime većina školaraca imala je hrane za, brat bratu, dva tjedna planinarenja, ali je zato nedostajalo svega drugoga, pribora za jelo, lampi pa čak i vode. Svejedno smo večer završili laganim roštiljanjem i zajedničkom večerom. Povečerje, koje je trebalo početi u 22:00 nekako se oteglo sve do 23:00, jer je izgleda puno zabavnije spavati u šatoru negoli u krevetu. Neki tvrde da su im susjedi otvarali vrata od šatora i nakon toga, a i neki vodiči su se ustajali dva tri puta tijekom noći provjeravajuću tko hrče, a tko ne hrče.
Buđenje je započelo već oko 5:00. Iako je bilo predviđeno za 08.30. Na "radost" vodiča neki su školarci bili toliko uzbuđeni da jednostavno nisu mogli iščekati buđenje ostalih a I što se sprema za drugi dan izleta. Buđenje ostalih, higijena, doručak pa mali kviz znanja o opremi. Ispostavilo se da je teorijski dio o obveznoj planinarskoj opremi dobro usvojen. Ponovni ukrcaj u vozila I krenulo se uz brijeg na 700 m nadmorske visine gdje penjački vikend nastavljamo na Malom Vagancu na poligonu s visećim mostovima a preko kojih se prelazi preko čeličnih užeta, oliti sajli. Za korištenje sajli dobivamo zeleno svijetlo koncesionara a uz iskusnu Janu nema straha. Ovaj put upoznaju I koriste ferrata setove. Dok jedni sajlaju drugi su već na top roapu, a treći skakuću uokolo uživajući u ambijentu. Koliko god je penjanje kod nekih izazvalo malko nelagode ovo je bilo za lagano preznojavanje. Na svu sreću vodiči su, za zagrijavanje, a i razonodu dok se čeka red za sajle, pripremili smjer za penjanje pa su vrijeme, a i trema brže prolazili, a pao je i zajednički ručak s kapulom koja otvara sinuse. Na kraju su apsolutno svi prešli ferratu I mostove, od kojih su neke na 35 metara visine, bez ikakvih problema. Čak se pokušalo nagovoriti i neke vodiče da prođu poligon ali oni su se vješto opravdali obavezama oko praćenja reda i discipline, kao...
Nakon savršeno odrađenog radnog dijela vratili smo se u kamp kako bi raspremili šatore i stvari pri čemu se pokazalo da neke stvari imaju tendenciju biti ničije, tako smo pronašli dvije četkice za zube, jednu flis jaknu, i jedan mali ruksak koji su ničiji. Da su bili XXL vlasnik bi se sto posto pronašao, ovako ako se netko prepozna u izgubljenom nađenom neka se slobodno javi, anonimnost zagarantirana... do idućeg izleta...
Pri povratku u Zadar Defenderom su, umjesto dečkiju a.k.a. ruskih specijalaca, upravljale cure, a dečki su štitili odstupnicu u kombiju.
Vikend je stvorio i male probleme za roditelje jer je barem polovica školaraca, čim su roditelji došli po njih, pitala kad ih vode ponovo na penjanje. E pa neka se i roditelji malo preznojavaju... hešteg rocknwire
