3. MPŠ: Zimski izlet
Kako znaju i veliki i mali, planinarenje se ne odvija uvijek po lijepom, toplom, sunčanom vremenu. Zato je za jedan izlet Male planinarske škole predviđen i dan sa snijegom i ostalim zimskim vremenskim „nepogodama”.
Kako to obično biva polazak je bio lagano „nategnut”, puhala je olujna bura koja je pozatvarala skoro sve ceste između Dalmacije i Like i iako je u Zadru izgledalo kao da je bura kalala izvješća HAK-a o stanju na cestama govorila su nešto sasvim drugo. Ipak, pošto je izlet i predviđen za obračun oči u oči sa nepogodama krenuli smo prema Starom novom Masleničkom mostu, u nadi da će se ceste pootvarati. Iako A1 i dalje nije bila otvorena ipak smo uspjeli prekratiti put cestom od Maslenice prema Obrovcu i dalje prema Gračacu. Tu smo vidjeli da izvješća HAK-a ipak ne lažu jer je bura dobrano gurkala aute.
Uz svu tu buru pomalo smo strepili što će tek biti kad dođemo u Liku, kad ono nakon izlaska iz tunela Prezid, kako to obično biva, sasvim drugi svijet... Plavo nebo i žuto sunce, bijeli snijeg i crni asfalt, a vjetra skoro pa ništa... savršen dan za zimske radosti.
Plan na sanjkalištu Cvituša nam je bio malo naučiti o zimskim tehnikama, hodanju po snijegu i ledu, slojevitom oblačenju, kretanju na skijalištima i sanjkalištima... naravno plan je pao već na parkingu jer je većina od „neplanirano duge” vožnje starom cestom ogladnila... i ne samo tada, jer marendavalo se i na parkingu i na vrhu sanjkalištu, u podnožju sanjkališta i ispred restorana i u restoranu, a navodno je i u igluu bilo nešto za prigristi... Stoga je odlučeno da se odmah nakon prve marende ide na sanjkanje, gdje su neki pokazali zavidne vještine, a bogme i brzine... za razliku od nekih vodiča koji su uredno hvatali krivine i prevrtali se... navodno kako bi objasnili pravilnu tehniku padanja... nitko im nije povjerovao!
Nakon što smo se izguštirali na sanjkalištu malo smo učili i o zimskoj opremi pa smo naučili što su i čemu služe krplje, dereze i cepin, a posebno se korisnom... i korištenom... pokazala „the lopata” tzv. lavinska lopata, koja je, iako nije black diamond, zahvaljujući vrijednim dječjim rukicama i glavicama napravila zimsko sklonište, poznatije kao iglu, koje se ne bi posramilo niti skloništa koje su radili iskusni alpinisti.
Nakon uživanja na snijegu utoplili smo se u prostorijama sanjkališta Cvituša, u kojima se, na opće oduševljenje, poslužuje i pizza. Tu smo doznali i da su neki vodiči, iako više nisu dječje dobi, i dalje ostali obožavatelji pizze i coca cole, a bacilo se i par krugova igrica kaladont i bijeli zubi te se uvježbavala pravilna izvedba selfija poznatija kao „duck face”.
Kako se dalo primijetiti da se u restoranu slažu zvučnici za živu muziku, neki vodiči i djeca počeli su kovati plan da se ostane do kasnih noćnih sati i radi haos, međutim plan su, kako to obično biva, pokvarili roditelji koji su skoro pa odreda imali neodgodivih obaveza zbog kojih smo i prije zalaska sunca krenuli natrag prema Zadru.
