3. MPŠ: Treći izlet - Musapstan
Treći izlet Male planinarske škole odvijao se na prostoru Park šume Musapstan, iznad Zadra, i protekao je, što bi se reklo, u revijalnom tonu, bez previše hodanja ili penjanja, skoro da bi se mogao nazvati radionicom.
Na Musapstanu smo se trebali naći u 10.00 sati, međutim, po običaju, većina roditelja je kasnila, valjda im se rano dignuti za vikend ili su kasno legli, subota je... znate sami, dok su neki imali i opravdanje... promašili su križanje.
Nakon prozivke razdijelili smo pomoćno uže, koje od sada zovemo zamka, za svakog malog planinara, jer nam je prva stvar na redu bila učenje čvorova. Krenuli smo odmah sa najpopularnijim, poznatijim kao osmica, koji su neki iz sasvim nepoznatog, kh-kh, razloga prozvali perec, baš me zanima zašto... zatim smo se prebacili na malo kompliciraniji čvor, upletenu osmicu, koji smo doduše već upoznali prilikom vikenda penjanja, ali nekako je izgledao lakši dok su ga uplitale Marija i Sanja, nego sada kad je to trebalo samostalno napraviti... Na kraju je tu ispalo svakakvih čvorova, a najviše najpoznatijeg čvora u poznatom svemiru - Zamršenka, inače patentirano ime polaznice prošle male škole, Sunčice, čiji je tata, Adi, obećao svim društvima koji organiziraju malu školu besplatno ustupiti pravo na korištenje imena.
Nakon čvorova slijedila je orijentacija. Naučili smo kako se određuju strane svijeta, i to na više načina, od kojih su neki uključivali i struju???!!! mada smo zaključili da se ipak bolje ostaviti struju i držati se standardnih metoda, poput sunca, zvijezde Sjevernjače, kompasa i GPS-a. Također smo naučili i što su topografske karte i kako ih koristimo u prirodi. Vodiči su osobito iskazali oduševljenje nad starom topografskom kartom iz 1935. na kojoj su krasopisom ispisani toponimi, koja je kod djece izazvala, blago rečeno, indiferentnost.
Praktični rad na orijentaciji pokazao se puno zanimljiviji jer je pomoću kompasa trebalo odrediti i pratiti glavne strane svijeta te koracima izmjeriti udaljenosti, a na kraju poligona čekalo nas je skriveno blago, koje je uspješno pronađeno, iako je taktički bilo skriveno iza debla drveta.
Na kraju smo radili kampiranje, gdje smo se naučili kako odabrati poziciju i postavljati šator kao i sitnice poput postavljanja šipki i pod kojim kutom se klinovi zabijaju u zemlju. Djeca su isprobala i koliko ih može stati u šator koji je kao za troje i zaključili su da proizvođači očito griješe u brojanju jer su oni praktički dokazali da ih može stati i osam. Inače je šator sasvim dobro i prošao jer je, s obzirom da se u šatoru jeo čips, doživio napad medvjeda, kojeg je izgleda privukao miris čipsa... neki tvrde da je napad obična izmišljotina, a neki se kunu da su vidjeli i prepoznali medvjeda vrste koja se zove Dalmatinski ćelavi medvjed lat. Ursus Calvitium Dalmaticus Domestica vulgaris i da je imao oko 105 kilograma.
Osim šatora naučili smo postavljati i priručno planinarsko sklonište tzv. bivak. Odmah po postavljanju došlo se do zaključka da je isti, osim sa zaštitu od kiše, s obzirom da ima dva otvora, puno pogodniji kao portal za prolazak kroz prostorno – vremenski kontinuum prema onome što djeca najviše vole - trčanju, skakanju i penjanju po drveću pa smo time i završili druženje.
P.S. Ostali samo na standardu od tri pauze za marendu
P.P.S. U što nismo uračunali lizalice, energetske pločice i skittlese
