3. Mala planinarska škola: Prvi izlet
Po dolasku u NP Paklenica i nakon rješavanja tehnikalija oko ulaska, djeca i vodiči skupili su se na prostoru „Škole u prirodi”, prikladno uređenog dijela NP koji se koristi, kao što mu ime i govori, za edukaciju na svježem zraku i nalazi se na početku poučnih staza „Pjeskarica” i „Paklarić”.
Kako to obično biva, pokazalo se da su vodiči i roditelji puno više uzbuđeni od djece glede početka planinarske škole, pa su djeca, već nakon 2-3 minuta uvodnog predavanja o kretanju u skupini i ponašanju u prirodi, zaključili da se tu očito previše priča jer kako je krenulo da bi moglo potrajati cijeli dan, pogotovo kad su uslijedila pitanja, vezana što za planinarenje, a što za sasvim nevezane teme.
Shodno opasci krenulo se prema cilju, Podzemnom gradu Paklenica, tzv. tunelima, putem poučne staze „Pjeskarica”, gdje smo naučili da se staza ne zove po pijesku već po malenoj biljčici koja raste samo u Paklenici i nigdje drugdje na svijetu, zatim smo naučili zbog čega je Paklenica dobila „pakleno” ime i kako izgledaju crni borovi iz kojih se dobiva paklina, kao i čemu ista služi. Isto smo se upoznali sa biljnim i životinjskim svijetom Paklenice, a možda bi se zamijetilo još štošta da već, negdje na pola staze, a možda i prije, među školarcima nije zavladala glad, i to kakva glad... takva glad da je se ni najstariji ne sjećaju, a neki su čak ustvrdili da se radi o najvećoj gladi ikada, dakle praktički od vrtića, a možda i prije te je dobila i prikladno ime „Ovakve gladi nikada”.
I tako smo zadnjim snagama uspjeli stići do stolova ispred podzemnog grada, gdje je odmah proglašena bezuvjetna pauza i gdje su se ruksaci napokon mogli pregledati u potrazi za najbitnijim dijelom opreme koji se nosi u planinu, sendvićem dakle. A izgleda da su i neki roditelji bili sretni što će moći popiti kavu. Po svladavanju ljute gladi odjednom se netko sjetio da je po prolasku, negdje uz put, odmah iza prve markacija, koja je na radost vodiča očito zapamćena, primijetio i reklamu za sladoled pa je, jedva jedvice, zajedničkim djelovanjem vodiča i roditelja, teškom mukom spriječena sladoledarska revolucija, koja je prijetila upuštanjem školaraca u totalnu dekadenciju.
U Podzemnom gradu Paklenica doznali smo što znači kratica HGSS i tko su ti ljudi, pa smo im i udarili „pet” na brojčaniku podrške, po nekoliko puta. Doznali smo i koji su drugi bitni dijelovi planinarske opreme koji se nose u ruksaku, naravno osim najbitnijeg prije spomenutog dijela. Malo smo učili i o povijesti penjanja u Paklenici i čudili se cepinu Dragutina Brahma, te doznali zašto je prvi penjački smjer na najvećoj stijeni u Paklenici, Anića kuku, nazvan Brahmov smijer. Zatim je uslijedio omiljeni dio, penjanje po umjetnoj stijeni, a neki su naučili i vezivati čvor osmicu, čak i uplitati istu. Za kraj posjeta tunelima ostavljen pregled fotografija biljnog i životinjskog svijeta Velebita te upoznavanje sa drugim nacionalnim parkovima i parkovima prirode.
Na povratku iz tunela, prije odlaska kući, posjetili smo i vidikovac Paklarić, po kojem školarci i nose svoje ime Paklarići i čak i prije uspona se pokazalo, da one koji su se najviše žurili i trudili biti prvi sada bole noge, ali su ipak nakon male pauze uspješno savladali svoj prvi ozbiljniji uspon u školici. Na vrhu smo uživali u prekrasnom suncu i još ljepšem pogledu na Velebitski kanal, te smo nakon zajedničke fotke krenuli nazad, gdje nas je čekalo iznenađenje, kviz koji nam je pripremila voditeljica škole, i to kviz sa nagradama. Znanje na kvizu se pokazalo kao vrlo dobro, a unatoč pokazanom znanju neki članovi kviz komisije bili su razočarani nedostatkom nekih pitanja... na koja su očito samo oni znali odgovor, pa su se htjeli „ogrebati” za nagradu.
Podjelom planinarskih dnevnika, gdje će školarci moći upisivati svoje utiske, a i naučiti neke stvari o planinama i planiranju završen je prvi izlet Male planinarske škole 2018 PD Paklenica
