Izlet Bijela i Karišnica izvještaj: "From 2 sea 2 summit"

 

Izlet smo započeli okupljanjem na benzinskoj pumpi u Pridragi gdje nas je cura koja radi u kafiću pozdravila riječima „Sve mi se okrenilo kad sam vidila koliko vas je došlo odjednom!” očito nenaviknuta na dolazak turista kruzerom u velikim brojevima... sva sreća da nismo bili kinezi... a nismo bili ni sa kruzerom...

Nastavili smo laganom šetnjom starim putom uz korito Karišnice koji vodi prema izvoru iste. Uz put smo sa info tabli, koje su postavljene zaslugom udruge „BIOM”, hvala im, doznali nešto o biljnom i životinjskom svijetu na području Karišnice, kao i o vrijednosti bočatog močvarnog staništa između ušća Karišnice i Bijele, poznatog pod nazivom Tuvina. Uz put smo još razgledali i neke od 5 vodenica, mlinova, koje su nekada radile na Karišnici. 

Prvi odmor smo imali kod samog izvora Karišnice, koja izvire iz špilje, koja za sušnijeg razdoblja presuši, međutim zahvaljujući kišama koje su pale uz zadnjih 10-15 dana ovaj put nas je izvor podario obiljem vode, za razliku od prije samo par tjedana kada je korito rijeke i sam izvor bio potpuno suh. Iako nismo zbog vode mogli ući u samu špilju-izvor, nije nam bilo žao jer smo imali priliku vidjeti kako je voda sistemima ustava pokretala vodenice.

Od izvora samo nastavili prvim ozbiljnijim usponom prema Miodrag gradini, staroj utvrdi koja se nalazi iznad kanjona Karišnice. Na radost najmlađih izletnika na putu smo susreli stado ovaca i čobanicu, koju ćemo, po najboljim usuzima EU za zaštitu podataka, zvati kodnim imenom „Strina”. Od Strine smo inače doznali da obožavani recept glavnog vodiča za pripremu šparoga, koji glasi -šaka šparoga, četiri jaja i dvi kremenadle, više nije aktualan i recept je, u skladu sa najnovijim zdravstvenim saznanjima, izmijenjen i prilagođen modernom nutricionizmu, tako da je postao bezmesan i glasi -šaka šparoga i deset jaja i nebojse daš ostat gladan.

Kod gradine smo se odmorili i naučili nešto o povijesti Bukovice i Ravnih kotara i kako izmjena nekoliko civilizacija, običaja, i vjera nije uspjela suspregnuti morlačku navadu građenja zida oko dvorišta u visini od najmanje 6 rimskih stopa, što je oduševilo neke izletnike koji su napokon u živo, vidjeli i čuli stvari koje su učili na fakultetu, ali ih nikada osobno nisu doživjeli.

Obilazak Karišnice završili smo obilaskom Šušine kule, jednog od fortifikacijskih objekata u sklopu gradine. Tu smo vidjeli i jedinu zmiju na izletu, prekrasnu crnokrpicu, koja je, očito šokirana brojem ljudi, kao i ona konobarica na početku, pobjegla među kamene blokove kule.

Sa Karišnice smo se prebacili na prostor druge općine i rijeku Bijelu. Iako se prilikom posjeta Bijeloj ljudi uglavnom odlučuju za kraću, šetačku, varijantu, direktnog ulaska u kanjon, mi smo se odlučili za malo teži, planinarski uspon, pa smo najprije otišli rubom kanjona do vrha istog. Iako je ova varijanta malo, a možda i znatno napornija od prve, mislim da zbog prekrasnog pogleda sa vrha kanjona nikome nije bilo žao potrošiti malo znoja. Nije nam smetalo ni jugo koje je, pogotovo na vrhu kanjona, poprilično jako puhalo. Zbog pogleda sa vrha na dva mora, Karinsko i Novigradsko, a kako smo krenuli praktički sa ušća rijeka, dakle od mora, odlučili smo izlet prozvati „From 2 sea 2 summit”. Nakon, zbog juga, kraćeg odmora na vrhu kanjona spustili smo se u isti, do izvora rijeke Bijele gdje smo, neki bi rekli napokon, imali veliki odmor koji smo iskoristili za odmaranje i ručak, a neki su otkrili i čari igranja društvenih igrica.

Nakon odmora, koji se odužio, jer je, valjda zbog juga, a možda i zbog morlačke magije -jer su neki dijelili karte suprotno od sunca, neke izletnike zahvatila „mala snaga” ipak smo se pokrenuli pa smo obišli špilju-izvor Bijele. U špilji smo vidjeli kako se nekada skupljala voda za napajanje ljudi i stoke, koje u Bukovici uvijek nedostaje, i gdje smo vidjeli da su se šišmiši vratili u špilju, u kojoj ih, zbog nekih neodgovornih pojedinaca koji su palili u vatru u špilji, dugo vremena nije bilo. Također smo naučili da se šišmiši ne lijepe za kosu već su vrlo korisne i za ljude bezopasne životinjice, a navodno imaju i ljubavni zov koji glasi „šiš miš piš piš”.

Iz špilje smo se spustili prema nekoliko slapova niže u kanjonu i kako se utvrdilo da nemaju posebna imena odlučeno je da se moraju nekako zvati pa su, redom od spilje nizvodno, dobili imena „Ivin najdraži”, „Playboy”, „Prskavac” i „Skoro pa Plitvice”... Playboya i Prskavac nećemo posebno objašnjavati... Jedna grupa vrijeme je potrošila skačući po stijenama i istražujući slapove, dok se druga pak odlučila za čilanje iznad Prskavca na stijeni toploj od sunca. Na kraju su pak svi zajedno imali wellnes jacuzzi za stopala u hladnoj vodi.

Obilazak Bijele završili smo povratkom po kozjim stazama drugom stranom kanjona, po kojoj rijetko tko ide, ali smo zato vidjeli kako je izgledao život u starim kamenim kućama i kako se od krša „otimala” zemlja građenjem suhozidnih terasa, a vidjeli smo i pokušaje „modernog urbanističkog urbanizma” ili kako sagraditi kuću sa garažom gdje nikome nije jasno kako se uveze auto u garažu.

Sažetak izleta: umalo nismo oženili glavnog vodiča... izmijenjen je tradicionalni recept za šparoge... šišmiši se najlakše zaljube kad je najveća stiska... Domaćica je najbolji keks za uspostavu diplomatskih odnosa... naziv tufina lingvistički je potekao od Tuvine... kad si dobro raspoložen vodopadi mogu dobiti svakojaka imena...