Proljeće na Libinju - Izvještaj s izleta
Izlet je krenuo začuđujuće glatko jer nitko nije zakasnio na dogovoreno vrijeme polaska, a neki su čak došli i ranije. Pomjeranje sata očito ne djeluje jednako na dječji i odrasli metabolizam.
Naravno, nakon glatkog polaska malo se zakompliciralo jer su neki promašili put pa smo se malo tražili, zivkali mobitelima, usmjeravali bez kompasa i busole, ali smo se na kraju ipak našli i nastavili put uzbrdo. A onda se pokazalo da se ponekad uopće nije loše malo izgubiti jer su vodiči uz pomoć „izgubljenih” odvidali jednu rezervnu gumu koju izletnici, kojima se probušila guma na putu za Vlaški, zbog nedostatka ključeva i krive vide nisu uspjeli osloboditi.
Izlet je „službeno” krenuo sa Libinjske kose stazom 906 prema Zlatinom skloništu gdje je opet na snagu nastupila dječja nestrpljivost pa su neki uporno žurili naprijed, ali su nakon promašena dva tri križanja i vraćana unazad ipak polako posustali, ali nisu odustajali od namjere da budu prvi. A na zadnjem skretanju prema skloništu određen je i prinudni „odmor” nakon što je u jedenoj vrtači pronađena krpica snijega, koja je usprkos svojoj „malenkosti” uredno poslužila za turu grudanja i valjanja u snijegu. I tako je izlet koji u nazivu ima proljeće i prije samog dolaska na odredište počeo sa snježnim radostima.
Radosti su nastavljanje i dolaskom na odredište gdje su se odmah izvukle dekice, lopte, reketi, karte za uno i sva ostala pomoćna planinarska oprema.
Bio je dogovoren i tajni plan, djecu izmoriti odmah u početku, tako da odmah zaspu... međutim... plan se raspao već kod prve ture graničara gdje je glavni vodič zapao u stanje koje je poznato pod latinskim nazivom „conditio sine non” ili još poznatije po udomaćenom nazivu „kondicije sine nemaš” odnosno po vlaški “zapuvao se ko jazavac”... pravdao se da je to zato što je žedan... nitko nije povjerovao...
Nakon graničara igrale su se igre slobodnog stila, koje su uključivale nogomet, badmington, speedmington, hvatala, uno, vortex (ne onaj od one Bučević) hamokiranje i spavanje u travi...
Nakon ručka krenulo se u realizaciju Prvog otvorenog svjetskog prvenstva u ninja warrior of the rainbow challengu Libinje 2019. Vodiči su postavili poligon kojeg će možda najbolje opisati nazivi prepreka. Prva prepreka „The fllor is lava”, zatim slijedi „Medo ti je ušao u šator” pa prepreka „Zmija” i na kraju prepreka, logično, „Ja sam zmija, a ti si žaba, žaba”. Za prestižnu titulu „Prvog osvajača” i glavnu nagradu borile su se ekipe Minecraft i Plebs i uz minimalnu prednost od pola prepreke pobijedila je ekipa Plebsa. Za nagradu su svi članovi ekipe dobili specijalno za tu priliku kupljenje lizalice u tri okusa, dok je ekipa koja je bila druga za nagradu dobila lizalice, u tri okusa, ali ne ove koji su dobili osvajači.
I kakav bi to bio izlet bio da nije bilo logorske vatre i pečenja kobasa i sljezovih kolačića i to na posebno izabranim, baš za tu priliku, štapićima od zelenike. Mada se komplicirano pokazalo zajedničko pečenje kobasa i kolačića jer je pola kobasica na kraju bilo sa okusom sljeza.
Za kraj nam je preostalo samo romantično promatranje zalaska sunca sa Libinjske kose i coca-colica u Dinka.
Kalorijska evidencija izleta: 6 glavnih obroka (3 marende, 1 ručak, 1 međuobrok, 1 kobasice sa logorske vatre), 4 pomoćna obroka (voće, slatkiši, lizalice i sljezovi kolačići).
