Šetnja s Mjesecom - Izvještaj

Odradili smo još jedan noćni uspon na Sveto Brdo, dogodilo se to za vikend 28. i 29. srpnja 2018. godine. 

Piše: Milan Terman

Točno u podne, to je bilo zacrtano vrijeme polaska iz Zadra. S našeg standardnog okupljališta (Interspar op. a.)  krenuli smo i 15 ak minuta kasnije, a ja se nadam da nam to nitko nije zamjerio. Naš prvi cilj je bio prijevoj Mali Alan do kojega se trebalo dovesti automobilima. Tamo smo se nadali naći svježiju atmosferu od one koje smo ostavili iza nas u gradu na ovaj vrući ljetni dan. Po putu smo naišli i na par znamenitosti, gdje su počele padati i prve slike, kao što su crkva Svetog Frane na Majstorskoj cesti, te Tulove grede gdje su nekad po predajama zmajevi polijegali svoja jaja.

Zahvaljujući već pristojnoj nadmorskoj visini i gustoj bukovoj šumi na Malom Alanu nas dočekuje željena ugodnija atmosfera. Dočekuje nas i još nekoliko planinara koji su došli do Malog Alana s drugih strana, te naši čuvari iz GSSa. Spremamo se za hodanje, daju se posljednje upute i tu zapravo naš pohod počinje. Bukova šuma između Malog Alana i Jurjevića stanova se i ovog puta pokazuje kao ugodna domaćica za ljetno pješačenje. Uz par pauza i opskrbljivanje vodom bez problema svladavamo prvi dio puta.  

Izlazimo iz šume i dolazimo na Jurjevića stanove gdje nam se ukazuje i naš krajnji cilj, Sveto Brdo. Ma koliko puta izašao iz te šume na područje Dušica nikada me taj prizor nije ostavio ravnodušnim. Vjerujem da je i na druge taj prizor imao sličan utjecaj, al vjerujem i da je bilo onih koje je prizor malo zabrinuo kad su shvatili gdje se trebaju popeti.

Na planinarskom skloništu Dušice nas dočekuje izaslanstvo PD Belvedere iz Biograda sa spremnom vatrom za roštilj. Kako vatra ne bi propala, a i glad je bila evidentna, odmah se bacamo na roštilj. Vrijeme na Dušicama smo pokušali iskoristiti za što više odmora i nadopunu energije. U međuvremenu nam se produžilo još članova pohoda, među kojima su najbrojniji bili članovi HPK Sv. Mihovil iz Šibenika.

Čekalo se na poklapanje svih potrebnih uvjeta kako bi mogli krenuti dalje. To su u našem slučaju bili padanje mraka i izlazak mjeseca. To se napokon dogodilo nešto prije 22 sata. Uz još par uputa i upozorenja za hodanje po mraku krećemo prema našem krajnjem cilju. Već pri izlasku na prijevoj iznad skloništa počinje nas udarati vjetar, znamo da nas očekuje hladna noć, al to nas ne zaustavlja pa nastavljamo dalje. 

Ako ćemo tehnički, sam uspon prolazi bez uzbuđenja. Hodamo, stajemo, hodamo, stajemo, … al nam se otvaraju vidici, drugačiji nego inače obasjani Mjesecom i ponegdje prikriveni izmaglicom. Nakon nekog vremena otvara se i pogled prema Lici. Vidimo u daljini auto cestu, ljudi nekud jure, a mi se nastavljamo polako penjati. 

Na vrhu nas je dočekalo hladno i vlažno vrijeme uz miješanje vjetra. To je natjeralo većinu pohodnika da što prije potraže toplinu u vreći i pokušaju odspavati. Par hrabrih ostaje držati stražu i kratiti noć uz pokoju prigodnu pjesmu za zvučnika mobitela dok i njih hladnoća nije natjerala u vreće.

U jutro se izvlačimo iz vreća pred sam izlazak Sunca. I dalje je hladno i vlažno, pa tako ozebli nestrpljivo čekamo da izađe. Prepričavaju se dojmovi o noći, o ne spavanju i šuškanju cerada. Sunce se dramatično pojavljuje i daje svijetu boju, al nas ne uspijeva zagrijati. Divimo se izlasku i jutarnjem pogledu, padaju slike u svim pozama pa tako i grupna slika. Počinjemo se spremati za silazak, malo nas ubrzava pojačavanje vjetra i nakupljanje oblaka na vrhu. 

I spust prolazi bez pretjeranih uzbuđenja, razbija ga samo pokoja stanka za skidanje sloja odjeće kako gubimo na nadmorskoj visini. Na Dušicama radimo pauzu za kavu, lagani obrok, i možda brzinsko ubijanje oka. 

Na Jurjevića stanovima bacamo još jedan pogled na Sveto Brdo i zahvaljujemo mu što nas je i ove godine pustio da uživamo u njegovim ljepotama. Bukova šuma je i danas ugodna prema nama te još jedno uživamo u šetnji do naših automobila. 

Kod Malog Alana naš pohod završava te se tu razilazimo. Neki kreću prema vrućini grada, dok neki odlaze pronaći još kakvo rashlađenje na nekoj rijeci ili plaži. 

Na kraju da se osvrnem na prvu rečenicu ovog teksta, ovo nije bilo odrađivanje nego je bilo zadovoljstvo voditi ovakav pohod kako meni tako vjerujem ostalim vodičima kojima se ovim putem zahvaljujem na sudjelovanju. Također bi se zahvalio i GSSu koji je pazio na nas te PD Belvedere što su se pokazali kao izvrsni domaćini. I jedno veliko hvala svima koji su sudjelovali na ovom pohodu, nadam se da se vidimo i iduće godine, u još većem broju i uz još pokoje iznenađenje.