Izvještaj s izleta na Zelengoru, 22.6 - 25.6. 2018

Glavni vodiči: Milan Terman i Vedran Donadić

Piše: Iva Martinović

Izlet je počeo u ranojutarnjim tj. Noćnim satima okupljanjem ispred Interspara sa polaskom u 3:00.

Svi smo bili u polusvjesnom stanju jer smo ili spavali par sati ili uopće nismo spavali… Na putu do Tjentišta smo stali u Stolcu kako bismo obavili shopping mesa jer je u petak navečer u planu bio roštilj s obzirom da jedino u petak imamo vremena za to. S obzirom da sam ja na izlet išla kao “torba” - sat sam ignorirala i točne satnice ne znam, ali mislim da smo na adresu privremenog doma došli oko podne. 

Dio izletnika je bio prošle godine na izletu na Maglić pa smo bili oduševljeni kad smo shvatili da smo u istom objektu u kojem se nalazi “Prodavnica”. To je naime jedna mala trgovina u kojoj ima od svega, od igle do lokomotive, a rekli bismo i da je “ostala u vremenu Tita”. Petak smo proveli odmarajući se od vožnje i aklimatizirajući se na pogled na zelenilo gdje god se okrenemo. Popodne je počela padati i kiša, među izletnicima se počela javljati nervoza -hoće li sutra padati kiša - hoće li biti previše blata- međutim, vjerovali smo prognozi i prepustili se pozitivnim mislima kako će sutra biti divan dan te krenuli u realizaciju večere nakon koje smo svi brzo završili u krevetima.

U subotu ujutro došli smo do parkirališta hotela gdje je bio “meeting point” sa našim novim vozačem. Odmah nam je upao u oko natpis na mini busu “Putujte s osmijehom” te smo isto tako, s osmijehom krenuli na našu prvu polazišnu destinaciju. Tijekom vožnje nekima je nestao osmijeh s lica ali grupica je našla dobar način za razbijanje nervoze, uzrokovane brdskom vožnjom, a to je -  pjevanje. Koje pjesme su bile na repetoaru nećemo otkrivati - to znaju samo oni koji su se vozili s Efom. :-D

Dobro raspoloženi krenuli smo prema našem prvom cilju - Uglješin vrh. Početak staze je označen tablom, no uskoro shvaćamo da su markacije jako rijetke ili bolje rečeno - nema ih. Iz šume izlazimo na velika zelena prostranstva, a ispred nas se ukazuje Uglješin vrh,Tovarnica i Planinica. Hodamo kroz travu visoku na nekim mjestima do struka.. 

Poljsko cvijeće koje kod nas na Velebitu raste 20-30cm, ovdje doseže 60-70cm bez problema, tako da doslovno hodamo kroz cvijeće svih boja i vrsta. Iako markacija gotovo nema, bez problema pronalazimo jezera gdje radimo pauzu - ne zato jer nam je potrebna - nego zato jer želimo malo uživati u tim prekrasnim vidicima. Vjetar koji radi valove trave koja raste iz jezera, sunce koje se izmjenjuje s oblacima, svaki korak koji donosi miris mnogobrojnih meni nepoznatih vjerojatno ljekovitih trava čine jedno savršenstvo bez mane i dok hodamo prema vrhu razmišljam kako bi se ovdje moglo hodati danima jer oko ne vidi kraja zelenilu i vrhovima. 

Pred vrhom smo shvatili da je sjeverni vjetar poprilično jak i da je vjerojatno preopasno hodati grebenom Tovarnice tako da nakon uživanja na Uglješinom vrhu 1859m - spuštamo se istim putem i krećemo prema Donjim barama. 

Donje bare se nalaze na visini od 1465m i u neposrednoj blizini nalazi se Planinarska kuća koja je bila zatvorena za vrijeme našeg posjeta. Nastavljamo naš put preko prekrasne divlje livade, kroz šumu bukve do vidikovca Borić koji se nalazi na 1475m. Vidikovac „izlazi“ na oštru strminu prema Sutjesci odakle se vidi cijeli kanjon i planine Vučevo, Maglić, Volujak, prašuma Perućica, Dragoš sedlo i Prijevor te dolina Tjentišta. 

Na povratku natrag stajemo na spomeniku II. dalmatinske Narodnooslobodilačke brigade i na grobu Save Kovačevića. Nakon večere u restoranu Makadam - druženje nastavljamo ispred Prodavnice, naravno, a gdje drugdje?

U nedjelju ujutro u 9:00 krećemo prema prašumi Perućica gdje upoznajemo vodiča iz NP Sutjeska Vladimira, te se grupi pridružuje par Finaca. Perućica je jedna od posljednjih očuvanih prašuma u Europi. Prepuna je prekrasnih netaknutih priodnih prizora, a jedan od njih je i Skakavac, vodopad koji se nalazi u srcu prašume visok preko 70 metara kojeg smo mi gledali sa vidikovca odakle i kreće naša petosatna avantura. 

Ljudska ruka nikada nije imala utjecaj na ciklus rađanje-život-umiranje biljaka i životinja u ovoj prašumi. U njoj se nalazi veliki broj stabala starih oko 300 godina, a smatra se da je sama prašuma stara oko 20.000 godina. Ovdje se mogu pronaći stabla visoka preko 50 metara, a trenutno najviše izmjereno visoko je 57,4 metra radi čega se lako dođe do osjećaja kako smo mi ljudi mali, nebitni i nevažni u usporedbi sa prirodom. 

Bojali smo se blata do koljena, no nije bilo nikakvih poteškoća u hodanju, iako je bilo zanimljivih izazova u pogledu prelaska mnogobrojnih riječica i potoka preko debala. Đir smo završili u popodnevnim satima pa smo imali vremena otići do Sportsko-rekreacijskog kupališta „Jezero“ na Tjentištu koje je najveće otvoreno kupalište u bivšoj Jugoslaviji sa površinom 16000m2   i opustiti se u hladnoj vodi Sutjeske uz pjesmu. 

Nakon toga odlazimo na večeru gdje atmosfera raste  - što zbog uspješno odrađena oba dana, što zbog toga što u ponoć dočekujemo rođendan jedne od izletnica. Naš glavni vodič Milan, postaje sve nervozniji jer je očigledno da ćemo pješačiti po mraku do naše “Prodavnice”, a sjede mu instant narastu ako netko hoda izvan bijele linije. Međutim, naravno strah je bio nerealan i svi smo uspješno došli na cilj gdje smo nastavili slavlje do ranojutarnjih sati. 

U ponedjeljak ujutro, umorni i pomalo tužni pozdravljamo domaćine, bacamo zadnje poglede na prekrasnu netaknutu prirodu, nadajući se da ćemo i dogodine doći i nastaviti istraživati planine oko Tjentišta. Prvu pauzu radimo u gradiću Blagaj gdje obilazimo staru dervišku Tekiju i Vrelo Bune. Tekije su građene na ulazu u grad odnosno kasabu i često su predstavljale prvi izgrađeni objekat. Gradili su ih derviši, najčešće šejhovi. Služile su i kao mjesta za odmor ili prenoćište za putnike namjernike. 

Nismo uzlazili unutar Tekije, nego smo uživali u pogledu na najveći krški izvor u Europi. Nakon toga smo stali u Mostar, gdje smo uživali u  čevapima i baklavama pa se povratak kući nakon toga nastavio većinom u hrkačkom tonalitetu. U Zadar smo sretno stigli oko 18:30 gdje se pozdravljamo i već razmišljamo o nekim budućim planinarskim avanturama…