Izvještaj s izleta na Risnjak od 8. – 10. lipnja 2018. godine
"Među vrletnim risnjačkim stijenama i dubokim provalijama, u divnim crnogoričnim i bjelogoričnim šumama neka živi nesmetano biljni i životinjski svijet, a čovjek neka prolazi njegovim stazama pun poštovanja pred velikom prirodnom cjelinom u koju je zašao." Dr. Ivo Horvat.
Riječima poznatog hrvatskog botaničara najbolje se može opisati gusto i nepregledno zelenilo te ogoljeni i kameni masivi Velikog Risnjaka (1528m) i Snježnika (1506m) koje je protekli vikend obišla skupina uzbuđenih planinara PD Paklenica pod budnim okom naših vodički Emilije i Ive.
Kao što i prethodi svakom izletu, okupljanje je bilo predviđeno ispred Interšpara u Zadru u popodnevnim satima te smo tada već mislima duboko udubljenim u nadolazeći vikend krenuli put Primorsko-goranske županije. S nekoliko usputnih zaustavljanja i uz prolom oblaka (jer što je vikend bez malo kiše) navečer smo stigli na polazišnu točku naše male goranske avanture, mali planinarski dom „Sušak“ (1127 m). Nakon dolaska uslijedio je odmor, duugo iščekivana večera kojoj zamjerke ne bi našli ni poznati svjetski kuhari, a ostatak večeri proveo se u druženju i iščekivanju sutrašnjeg dana.
Subotnje jutro nas je dočekalo sunčano i toplo te smo odmorni, siti (doručak isto tako za svaku pohvalu) i punih ruksaka krenuli prema Snježniku. Nakon 1.15 minuta hodanja, stazom preko grebena stižemo na slikovit i vjetrovit kameni vrh Snježnika okruženog strmim livadama, a podno kojeg se nalazi napušteni planinarski dom. Daljnji put smo nastavili Rimskom cestom prema Lazcu, prostranoj livadi smještenoj između spomenutih planinskih masiva, čija su nam prostranstva i zeleni vidici, a i planinarska kuća NP-a Risnjak pružili zaklon i odmor prije nastavka puta. Gusto i nepregledno zelenilo koje nas je okruživalo dom je mnogih životinjskih vrsta, a na idućem odredištu, Schlosserovom domu, uz domaricu dočekala nas je jedna šumska stanovnica, mala lisica koja nam se, na sveopće oduševljenje, pridružila u više navrata.
Ubrzo smo se zaputili i prema drugom slikovitom vrhu, Velikom Risnjaku, čiji vidik pruža veličanstveni pogled prema Gorskom kotaru, Kvarnerskom zaljevu i Alpama u Sloveniji. Pri usponu i silasku na vršnoj stijeni može se uočiti i uklesan natpis posvećen spomenutom Schlosseru Klekovskom i Ljudovitu Vukotinoviću, istraživačima prirode Risnjaka. Povratak prema domu sve nas je oduševio s obzirom na postavljenu večeru, a ostatak se proveo uz druženje, prepričavanje dojmova, plesne okršaje i proricanje sudbine.
Nedjeljno jutro nas je isto tako dočekalo sunčano i toplo, teškog srca što napuštamo impresivne masive, krenuli smo Horvatovom stazom prema Crnom Lugu i, naravno, slatkoj zakusci koja nas je osvježila za posljednju točku našeg puta- Kupino vrelo. Jedno od najdubljih hrvatskih vrela nalazi na nadmorskoj visini od tek 321m, a ima svega 7 stupnjeva Celzijevih što neke nije spriječilo da odrade i prvo ovogodišnje kupanje te daju povoda novoj olimpijskoj disciplini zarona ispod 10 stupnjeva.
Kraj naše goranske avanture pozdravio je i kratkotrajan pljusak, a zaokružilo ga je još jedno druženje pri povratku u Zadar.
