Izvještaj sa izleta u NP Sutjeska i na Maglić (2386 m) 22.-24.9.2017.
U organizaciji PD Paklenice i Stanice planinarskih vodiča Zadar organiziran je izlet u Nacionalni park Sutjeska i na Maglić, najviši vrh Bosne i Hercegovine.
Sve je započelo, kao i obično, okupljanjem grupe od 20 uzbuđenih planinara ispred zadarskog Interšpara. Na daleki put, na krajnji dio Bosne, krenuli smo u 3 sata ujutro. S nekoliko obaveznih zaustavljanja došli smo u Tjentište, sjedište Nacionalnog parka, oko 11 sati. Nakon prijave u hotel „Mladost“ uslijedio je odmor, a za popodne smo već imali dogovorenu turističku turu uz stručno vodstvo po Dolini heroja gdje se vodila Bitka na Sutjesci u razdoblju od 15. svibnja do 16. lipnja 1943. godine.
Posjetili smo Spomen kuću i Spomenik Bitke na Sutjesci koji su dio spomen kompleksa na Tjentištu.
Na zidovima Spomen kuće nalaze se motivi iz Drugog svjetskog rata i popis od oko 7000 imena poginulih boraca. Spomenik Bitke na Sutjesci se sastoji od dvije kamene gromade visine 19 metara, a iza spomenika je Plato brigada s kamenim trakama na kojima su upisani nazivi jedinica.
Nakon bogate večere u restoranu „Komlen“, ostatak večeri proveli smo u druženju i isčekivanju sutrašnjeg dana.
U subotu ujutro krenuli smo mini busom koji je po izgledu odavao da je već odavno punoljetan, ali ni u jednom trenu nas nije iznevjerio. Kratko smo se zaustavili na Dragoš Sedlu na vidikovcu odakle se vidi prekrasan vodopad „Skakavac“ visok preko 70 metara i Perućica, najveća prašuma u Europi. Nastavak puta vodio je uskim makadamskim putem i nakon ukupno sat vremena vožnje stigli smo do Prijevora, naše polazišne točke. Glavni vodič Daniel Šarić odlučio se, zbog veličine grupe, za dužu planinarsku turu do vrha preko Trnovačkoj jezera, iako se do vrha može doći i kraćim putem koji je osiguran sajlama.
Nakon 1.30 sata hodanja, prešli smo bosansko-crnogorsku granicu i došli na prekrasno Trnovačko jezero u obliku srca, okruženo s tri planine Bioč, Maglić i Volujak. Ekipa bi bila najradije ostala cijeli dan na jezeru, ali još nas je čekao dugački uspon do planinarog vrha. Put nas je vodio strmo kroz šumu, a onda se ispred nas pojavio još strmiji sipar. Nastavili smo oprezno po siparu, a iza nas sunce je obasjavalo Trnovačko jezero. Vidici su se otvarali na sve strane i priroda je bila neodoljiva.
Nakon sipara napravili smo kratku pauzu na prijevoju, odakle smo krenuli dalje po travnatom grebenu i dalje uživajući u pogledu. Kad smo došli u posljepodnevnim satima na crnogorski Maglić shvatili smo da ćemo morati odustati od bosanskog Maglića zbog manjka vremena. Čekao nas je dugački povratak do autobusa i znali smo da će nas na dijelu puta uhvatiti mrak. Teška srca, ali planinarskog duha krenuli smo natrag istim putem. Na jezeru nas je dočekala grupa planinara iz Tomislavgrada koji su kampirali već dva dana i taj dan su uspjeli osvojiti naš neosvojeni vrh. Nakon kratke pauze požurili smo se prema našem busu. Kad smo napokon stigli na Prijevor, odakle je toga jutra krenula naša jedanaestsatna avantura, vozač nam se obradovao jer je on cijeli dan proveo sam čekajući naš povratak. Umorni, ali zadovoljni večerali smo u istom restoranu kao prethodne večeri. Nakon toga neki su požurili na spavanje, a neki su se ipak ostali družiti u hotelu prepričavajući dojmove.
Sutra dan smo krenuli prema Zadru i na putu smo napravili pauzu u Mostaru. Nakron kratkog turističkog razgledavanja grada, na preporuku našeg člana grupe, pojeli smo prave bosanske čevape, popili kavu i zasladili se baklavama, i sretni i zadovoljni krenuli na put prema kući.
Bez obzira što smo u subotu morali odusati od našeg planiranog vrha cijeli izlet je bio uspješan, a bosanski vrh će nas pričekati do neke nove planinarske avanture.
SPV Zadar
