Prisjetimo se: TEK NAM JE 120 GODINA!
Prošlo je godinu danas od Susreta planinara na Malom Libinju povodom proslave 120 godina organiziranog planinarstva u Zadru i svečanog otvaranja Planinarskog skloništa Vlaški grad. Donosimo vam tekst u kojem se prisjećamo ovog događaja ali i svega onog što mu je prethodilo!
2019. godina od velikog je značaja za Planinarsko društvo Paklenica jer ove godine slavi, ni manje ni više, 120 godina postojanja. Kroz cijelu godinu, ova se obljetnica obilježava brojnim aktivnostima kojima smo široj javnosti željeli pokazati i približiti kako postoji jedno “malo” društvo, udruga građana, a koja je stoljetna, koja iza sebe ima nebrojeno mnogo aktivnosti, dana i godina volonterskog rada, izgrađenih objekata, markiranih puteva, otkrivenih i istraženih speleoloških objekata, stotine postavljenih penjačkih smjerova, stotine organiziranih planinarskih izleta, radionica, tečajeva, planinarskih škola za velike, ali i za male. Jedini motiv iz kojeg je nastalo i zbog kojeg još dan danas traje ovo naše “malo” društvo istinska je ljubav prema planini i svemu onome što čovjeku pruža.
Danas ovo društvo broji oko 700 članova što nas čini najbrojnijom udrugom u županiji ali i šire.
Ove godine, slučajno ili namjerno, kao začin obilježavanju godišnjice, dovršila se gradnja skloništa na jednom od najdražih i najljepših mjesta na Velebitu – Vlaškom gradu. Trajalo je to više od 5 godina, ako ćemo ubrojiti i silna nastojanja, želje i trud prijašnjih generacija koje su i pokrenule ovu ideju s obzirom da su stare drvene grede skloništa počele trulit, a sklonište polako počelo propadati. Za početak, u sklopu priprema za obnovu, 2013. i 2014. godine organizirana je akcija "Zelena čistka" te je s lokacija Vlaški grad i Ivine vodice helikopterom odvezeno više od 20 m3 otpada zaostalog iz Domovinskog rata, a dopremljen je materijal za izradu temelja novog skloništa. U lipnju 2015. staro sklonište je demontirano i izvedeni su novi temelji.
Godine 2016. i 2017. protekle su nam u pripremama i skupljanju sredstava. U prosincu 2017., helikopterom HRZ-a, na Vlaški grad je prebačeno 35 000 kg građevinskog materijala. Cijelo proljeće, blok po blok, materijal je prenošen od helidroma do kuće. U srpnju je počela izgradnja i napokon smo dobili krov. Radovi su nastavljeni na jesen kada smo nakon 4 godine konačno dočekali dim iz dimnjaka na Vlaškom! Do zadnjeg dana odrađeni si nebrojeni vikendi i puno rukica, velikih i malih doprinijelo je da se uređenje kuće dovrši do otvorenja koje smo zakazali za subotu ujutro, 22.lipnja 2019.godine. Isti dan organiziramo i susret planinara na Libinjama. “Debeli” je vikend, i nadali smo se da će uspjeti doći svi oni koji su dali svoj obol u izgradnji ovog skloništa, ali i svi oni koji izgradnju ovog skloništa i njegovo otvorenje željno iščekuju! A svi zajedno smo zaslužili jednu pravu feštu!
I zaista, na naše iznenađenje i veselje, osim domaćih planinara, ovoj maloj, ali nama važnoj svečanosti pridružili su se i kolege iz drugih hrvatskih društava diljem Lijepe naše, iz Nacionalnog parka Paklenica, niz rekreativaca koji cijene i vole ovu planinu. Mnogi od njih su upravo to vruće jutro, u organiziranoj povorci uz vodstvo naših vodiča iz Stanice planinarskih vodiča Zadar, stigli na Vlaški grad. Uz našeg predsjednika, Domagoja Diklića, otvorenje su uveličali Željko Brdal, predstavnik Hrvatskog planinarskog saveza te fra Tomislav Baričević, koji su svojim skromnim i pelemenitim riječima potvrdili da još ima onih koji prepoznaju vrijednosti koje i nas same nose kroz život! Hvala im!
Poseban zahvala išla je Hrvatskom planinarskom svezu za financijsku podršku, našim prijateljima iz Jedriličarskog kluba Uskok koji su nas organizacijski i logistički pratili u ovom projektu, Planinarskom društvu Babulj iz Bibinja čiji su članovi uvjek pripomogli kada je bilo potrebno i Eskadrili transportnih helikoptera 93. zrakoplovne baze bez koje bi izgradnja ovog skloništa, ali i mnogih drugih na hrvatskim planinama bila nemoguća.
Duga je lista svih onih koji su nam, u okviru svojih mogućnosti pomogli u završetku skloništa. Ipak najveći pljesak su dobili svi oni planinari skoji su nesebično uložili svoje slobodno vrijeme, koji su svaki slobodan vikend, iz tjedna u tjedan odlazili u planinu graditi kuću za sve nas.
Treba li reći da su nas preplavili osjećaji sreće zbog završenog posla, tuge zbog onih koji više nisu s nama i ponosa zbog svih prijeđenih prepreka i upornosti u trenucima kada se sve ovo činila nemoguća misija!
Uz pjesmu smo se počastili gulašem koji se pripremao puna dva dana! Druženje, čavrljanje, žamor I gužva ispunili su naša srca, ni kišica nas nije omela spustu na Libinje, na obećanu feštu!
Kako bismo na jednom mjestu okupili što više planinara i planinarskih udruga županije i Hrvatske rodila se ideja o organiziranju Susreta planinara na jednoj od najljepših visoravni Južnog Velebita – Malo Libinje, a sve povodom 120. obljetnice PD Paklenica.
Odlučili smo odabrati prostor Malog Libinja, zbog lake dostupnosti i blizine Vlaškog grada, gdje smo isti dan upriličili svečanost otvaranja novog skloništa. Sama organizacija sleta iziskivala je velik osobni angažmana nekolicine aktivnijih članova Društva, ali i kolega iz drugih planinarskih i neplaninarskih udruga koji su ideju izvrsno prihvatili te ponudili svoj angažman u organizaciji i izvedbi planinarog sleta.
Park prirode Velebit je inicijativu odlično prihvatio i uz realne uvjete zaželio nam dobru zabavu.
Vlasnici željenog zemljišta idejom su bili oduševljeni jer će njihovi stanovi i suhozidi nakon dugo vremena ponovo oživjeti.
Posebni izazov u organizaciji ovakvog događanja bila je planina. S ozbirom da se Malo Libinje nalazi na 780m nadmorske visine možete zamisliti koliko jednostavne stvari mogu postati komplicirane. Ako uzmemo u obzir da je 22.06. drugi po redu najdulji dan u godini te da su temperature prelazile 30°C, uz nedostatak izvora pitke vode, opasnost od požara i obrasli teren prvi su problemi koje je trebalo riješiti. Prva i najvažnija stavka - voda lako je riješena uz pomoć DVD Starigrad koji je svojim vozilom dopremio vodu, a Arheološki muzej Zadar nam je rado ustupio svoj 1000 litarski kanistar. Pitanje obraslog plesnog podija i kampa rješili su članovi PD Babulja iz Bibinja te od šikare napravili najlijepšu livadu, a NP Paklenica nam je rado ustupila svoje terensko vatrogasno vozilo. Hvala im na tome!
Idući, jednako bitan izazov bila je struja koja naravno na Velebitu ne postoji . Bez nje bendovi bi svirali unplugged i uz svijeće, a odlična piva domaće zadarske pivovare Donat bila bi topla. Zahvaljujući HGSS stanici Zadar, koja pomaže u svim situacijama od velike važnosti na planini, i maloj, ali srčanoj firmi Elektromont problem je riješen. Piva je bila hladna, a bendovi plugged in. Da nije te iste struje, izložba naših najdražih fotografa Mladena Radolovića Mrlje, Jerolima Vulića i Aleksandra Bonačića bila bi slabo vidljiva.
Da ne bismo ostali gladni pobrinuli su se članovi PD Belvedere iz Biograda, koji su neviđenom lakoćom, uz pjesmu i veselje, skuhali i podijelili više od 150 porcija graha, što mesnog, što vegetarijanskog.
Gradsko društvo crvenog križa Zadar počastio nas je svojim prisutstvom i to s 9 članova koji su bili spremni za slučajeve hitnosti, a njihov je šator dobro poslužio nespremnima na kišu. Hvala!
Da bi naša predivno pokošena livada dobila svoju festivalsku vizuru zaslužan je jedan od poznatijih event managera u Zadru Neno Stojaković. Osim što nam je ustupio binu za bendove, kamion je napunio raznim eventskim rekvizitima poput stolova, klupa, rasvijetnih tijela... Neno velika ti hvala!
Kako bez dobre glazbe nema ni dobre zabave pozvali smo dva benda čiji su članovi ljubitelji planina, ali, neki od njih I dugogodišnji članovi našega Društva! Bili smo sigurni da će im ambijent savršeno odgovarati, a njihova glazba svima nama uhu goditi! Utvare i Jimmy Shakersi su ekipu ispred bine doveli do ludila i, nismo ni sumnjali, ispunili naša očekivanja!
Nemojte misliti da Majka priroda nije pokazala zube, iako nije bilo ni blizu opako i strašno kako je to možda u gradu izgledalo pa su zbog toga, na našu veliku žalost, mnogi odustali od dolaska! Ali, nismo se dali smesti, s čvrstom vjerom da će nas pustiti da proslavimo njezin najdulji dan, a naš najvažniji događaj u godini, tulumarili smo ko da sutra ne postoji! Dobro je poznato da planina izvlači najbolje iz čovjeka… sponatani zagrljaj više desetaka ljudi na mjesečini netom izašlog mjeseca govori sve o tome kakva je energija vladala na ovoj našoj zabavi!
Sigurni smo da ćemo svi još dugo pamtiti ovaj neponovljivi susret. VELIKO HVALA SVIMA!!
