Luka Jelić, otac zadarskog planinarstva i hrvatske speleologije
Prof. dr. Luka Jelić (1864. – 1922.) bio je arheolog, povjesničar, prirodoslovac, kulturni djelatnik, svećenik i planinar koji je najplodniji period svojeg znanstvenog djelovanja proveo je upravo na Zadarskom području (Zadar, Nin i Biograd) te je u dvadesetak godina rada napravio više nego što bi mnogi učinili u nekoliko života. Iako je Jelićev interes bio fokusiran na arheološka i povijesna istraživanja, kao znanstvenik širokih interesa dugogodišnjim je radom pridonio razvoju mnogih disciplina u Hrvatskoj: povijesti umjetnosti, etnologije, geografije, speleologije, kartografije, lingvistike, prava i dr.
Došavši na zadarski prostor devedesetih godina 19. st., Jelića je izrazito privukao Velebit – mitska planina opjevana kod Zoranića – gdje je boravio kad je god bio u prilici. Diveći se netaknutim prirodnim ljepotama i divljini planinskog masiva proveo je godine planinareći i istražujući prostor Podgorja, Like i Bukovice. Oko sebe je okupio skupinu hrvatskih intelektualaca – istomišljenika s kojima je 1899. g. u Zadru oformio Planinarsko i turističko društvo „Liburnija“. Djelovanje tog društva obuhvaćalo je cijelu Kraljevinu Dalmaciju sa sljedećim ciljem:
Pronaći i istraživati prirodne ljepote kraljevine Dalmacije,činiti iste pristupne osobito strancima za turističke svrhe, te tim promicati saobraćaj stranaca, istraživati i opisivati špilje, jezera, gore i predhistorične predmete koji s istim stoje u savezu…
U društvu je obnašao funkciju tajnika i predsjedatelja Znanstvenog odbora društva te se izrazito aktivno bavio istraživanjem špilja na zadarskim otocima, Velebitu i drugdje po Dalmaciji. Sudjelovao u istraživanju Strašne peći kraj Savra na Dugom otoku i vodio istraživanje špilje Vranjače podno Mosora.
Začetnik je Speleološkog odsjeka Društva – prve hrvatske speleološke organizacije.
Međunarodni planinarski pohod “Hajdemo do Vrane”, kojeg PD Belveder organizira stazama oko Vranskog jezera nosi ime po »izletnoj crtici« Luke Jelića Hajdemo do Vrane (Novi viek, 1898).
Životopis:
Luka Jelić rođen je 1864. g. u Vranjicu kod Splita. Odrastao je u rodnom mjestu i u Donjim Kaštelima. Na njegov život veliki utjecaj imali su stric don Jere Jelić i ujak, poznati arheolog don Frane Bulić, oba svećenici, koji su potaknuli njegovo bogato obrazovanje. Osnovnu školu završio je u Kaštelima, pohađao je i završio Klasičnu gimnaziju u Splitu, a zatim i Bogoslovni studij u Zadru. Godine 1887. zaređen je za svećenika te odlazi na daljnje školovanje u Rim. Na Pravnom fakultetu Papinskog sjemeništa 1889. g. doktorirao je kanonsko pravo. Istodobno je pri Vatikanskom arhivu završio paleografiju i diplomatiku. Na Akademiji povijesno-pravnih znanosti u Rimu završio je klasičnu i kršćansku arheologiju. Za vrijeme studija boravio je u Hrvatskom zavodu sv. Jeronima u Rimu, a zatim pune dvije godine u rimskom Njemačkom zavodu gdje je usavršavao arheologiju i povijest. Po završetku školovanja u Rimu, 1891. g. dobiva stipendiju i odlazi na Filozofski fakultet Sveučilišta u Beču gdje je završio arheologiju, povijest i geografiju. Iako je namjera njegovih bližnjih bila da s tako bogatim obrazovanjem bude suradnik i nasljednik Frane Bulića u istraživanju prošlosti splitskog područja, to se ipak nije ostvarilo. Nakon završetka studija u Splitu nije mogao dobiti radno mjesto, a uskoro se zbog profesionalnih nesuglasica razišao s ujakom Bulićem. Godine 1893. zaposlio se na Centralnom bogoslovnom sjemeništu za Dalmaciju u Zadru kao profesor na Katedri kanonskog prava i povijesti, što je ostao sve do umirovljenja 1917. g. U tom periodu započinje njegovo kulturno i znanstveno djelovanje na zadarskom području. U
Zadru je također obavljao i službu konzervatora za sjevernu Dalmaciju. Luka Jelić bio je krhkog zdravlja, no unatoč tome radio je i vršio istraživanja. Kolege koji su pisali o njemu navode da je živio u teškim prilikama i lošim uvjetima te je često nadljudskim naporima istraživao i pisao. Umro je 1922. godine, u 58. godini života, u Kaštel Starom gdje je i pokopan.
