Izvještaj iz Maroka, 3.dio
Pozdravljajuci se sa Toubkalom i Imlilom (selo koje je startna pozicija za uspon u gorje), vratili smo se u Marrakech i sjele u autobus za Essaouiru. Vožnja je prosla u tren oka i našli smo se na obali Afričkog kontinenta. Grad još zovu i "Wind city of Africa" i to je prvo što vas pogodi kad izađete iz autobusa, šijun vjetra koji sa sobom nosi miris mora i srce odmah zaigra. Nekako je sve lakse.
Grad je nastao u 18 stoljeću po naredbi sultana Sidi Mohameda kako bi imao utvrdu za napad na grad Agadir koji se pobunio protiv njega. Unajmio je francuskog arhitekta koji je stvorio grad usred ničega. Sultana je jako dojmila kombinacija marokanskog i europskog stila te je imenovao grad Essaouira što znači "lijepo dizajniran".
Stari dio grada odnosno Medina je jako šarmantan i podsjeca na naše ulice. Kad prođete kroz centar i izađete na zidine, tada shvaćate zašto treba doći u ovaj gradić. Prizor u kojem gledate kako se valovi Atlanskog oceana razbijaju od stijene ostavlja bez daha. Vjetar užasno puše i nosi morsku maglicu te jedini koji mogu opstati na tim stijenama su galebovi - stražari mjedenih topova okrenutih prema bespućima oceana.
Grad je poznat i po pješćanoj plaži koja se proteže kilometrima. Prošetali smo se bose po plićaku, malo izgorile i uzele par školjkica za uspomenu. Uz turističke sadržaje poput jahanja deva i konja, mnogi wind surferi dolaze trenirati svoje vještine.
Ribarska luka je velika, također opasana u zidine. Brodovima nema kraja, jedan uz drugoga daju gradu identitet i hranu za mnoge obitelji. Odlazak na ribarnicu je doživljaj koji me najviše dojmio u cijelom putovanju jer me podsjetio na Zadar. Tržnica ujedno funkcionira kao i mjesto za ručak, što znači kad kupite ribu, oni vam je očiste i sjednete u restorančić iza banka gdje vam je odmah spreme uz razne salate, pomfri i ostale priloge. Kad sjednete, osjetite vrućinu u zraku od peći, miris ribe i lokalno stanovništvo koje oko vas uživa u hrani. Jede se sa prstima i to daje još veću draž cijelom iskustvu. Nakon toga, najbolje je sjesti na jedan capuccino i sladoled na glavnom trgu a tko je bolji u tome od talijana :)
Vremena više nije bilo da nastavimo ovu gastro-planinarsko-turističku odiseju i dok vam ovo pisem nalazim se u vlaku za Fes gdje završava moja priča iz Maroka.
Vidimo se uskoro u društvu!
