Izvještaj iz Maroka, 1.dio

Bok :)

Evo da se javim iz Fesa. Ovo je drugi dan i žao nam je što moramo dalje, ali takav je raspored. Probat cu priloziti koju sliku..nije mi neki izbor slika na iPadu jer nisam nista danas s njim slikala, prilicno je nezgodno s njim okolo ici, a i previse pogleda privlaci ;)

Fes je jedno posebno mjesto. Labirint mirisa, okusa, molitvi i boja. Na svakom koraku se moze pronaci nekakv detalj koji ostaje u sjecanju. Ulice su uske, prepune malih ducana koji nisu veci od par metara po sirini. Kupiti se moze sve. Danas je nedjelja i štandovi su bili prepuni povrca, voca, mesa, ribe, začina. U jednom trenu se moze pomiješati miris pečenog mesa, iznutrica koje mačke jedu i slastica koje se pripremaju u dubokom ulju. Frižider ne postoji već se meso drži na svježe ubranoj metvici. Čaj od metvice je nacionalno piće, pije se sa puno šećera a servira se jako vruc. Poseban doživljaj je bio posjet tvornici kože gdje vam daju grančicu metvice kako bi izdrzali miris. Miris amonijaka koji se širi je neizdrziv a rekli su nam da smo dosle u dobro vrijeme kad se toliko i ne osjeti.

U Fesu su na prvom mjestu rukotvorine. Izrada odjece i obuce od koze, raznih predmeta od bakra, lima, zatim šalovi od kaktusove svile, pašmine, razni tepisi, ćilimi, keramika...

Sluzbena boja grada je plava. Uspjela sam vidjeti dva psa, sve ostalo su mačke koje obitavaju uglavnom okolo mesnica koje su zapravo kiosci sa mesom. Mozete kupiti živu kokoš koju vam zakolju i očiste. Devino meso i meso goluba je standardna ponuda. Agrumi svih vrsta su popularni a na svakom koraku ima štand sa iscjeđenim sokom od naranče. Pečeni kukuruz košta dvije kune i kad je pečen se umače u slanu vodu. Jako dobro :)

Djeca su stvarno djeca. Najveca briga je dobiti koji dirham za lizalicu ili bombon. Djevojčice su uglavnom uz mame dok dječaci igraju nogomet ili lovice.

Razne sinagoge, sveučilista i palače su prekrasno ukrašene ali ljepota je u detaljima tako da sto vise promatrate to se vise divite izradi. Zanimljivo je da su mramor za potporne stupove kupovali šećerom odnosno trampom od talijana.

Sutra smo u Marrakechu a preksutra u Imlilu gdje počinje planinarenje. Čujemo se!

Dina Glavan, PD Paklenica